RIBOLOVNA OPREMA

Bugva (boba, buba) – tražite je na svim dubinama. Lovi se udicama dugog vrata i uskog luka sa malom ješkom. Ako se love veći primjerci, potrebno je često prevezati udicu jer vrlo lako pregrize najlon (bobi ne smeta ni ako je udica vezana na tanjoj pletenici, a prevezivanje onda nije tako često). Primamljivanje poželjno. Zanimljiv je ribolov na bobe upotrebom kliznog plovka – tada se traži dubina na kojoj one grizu, a obično se spuštanjem mraka dižu bliže površini. Što se tiče mamaca, gotovo sve što joj ponudite je dobro. Borbena je i jaka obzirom na svoju veličinu – neopreznom početniku koji lovi na štap nerijetko odnese sve u more ukoliko se rola drži potpuno zakočena.

Ušata – mnogim ribolovcima draga lovina zbog svoje borbenosti i naglog uzimanja mamca. Primamljivanje neophodno. Posebno ih je zanimljivo loviti na vrhu kad ih se namami. Tad se treba loviti bez olova – sama ješka onda polako tone, ili se koristi vodena kugla (waserica). Upotrebljavati tanke najlone (do 0,18 mm) ili fluorokarbonske predveze jer koliko god bila lakoma, ako vidi najlon, ništa od ulova. Nije izbirljiva, ali posebno voli dagnje ako ih ima na mjestu na kojem lovimo.

Špar – valjda uz kneza najčešći ulov kad lovimo s obale. Njemu je svaka ponuđena ješka dobra – glavno da je ponuđena na udici koja nije na samom dnu. Lakom je i dosadan – ako ste ih počeli loviti na nekom mjestu, teško ćete na manje udice uloviti nešto osim njega. Nježna je riba, pazite kad ga skidate sa udice i vraćate u more da ga ne stisnete prejako.

Knez – vrlo česta mala riba – budite sretni kad je spazite u plićaku jer živi samo u čistom moru. Lakom, ali ne i neoprezan – isprobavati će mamac grickanjem, ali zato guta cijelu udicu s ješkom kad misli da je to sigurna hrana. Lovi se malim udicama i na tanki najlon – najbolje ujutro.

Glavoč – tu ribu valjda svi znaju i svi su je lovili – i zato je preziru. Ali – veliki glavoč je vrlo ukusna riba i mnogi bi radije posegnuli za njim nego za puno cjenjenijim ribama. Ako ste odlučili loviti njih, tražite kameni teren (rado se skrivaju u rupe pod kamenjen), naoružajte se strpljenjem i uživajte u rezultatima.

Cipal – većina se ribolovaca slaže da je to najprilagodljivija riba na zagađenost mora jer je masovan u svim lukama. Tu ih nitko od domaćih ni ne pokušava uloviti. Cipal sa čistog mora (pogotovo zlatac) je naprotiv jako cijenjen. Riba je jata, samci su vrlo rijetki i drži se plićaka (dubine do 10 m). Vrlo je oprezna riba, te je za njega neophodan tanki najlon i dosta primamljivanja. Dobro ga se lovi na sardelu, crijevo sardele, ali i na pahuljicu kruha. Borben je na udici, ako se uhvati veći primjerak, često padne (neiskusnijem ribolovcu) radi mekane usne koju udica lako razreže.

Pirka – vrlo lijepa riba sa izrazito plavom pjegom na trbuhu. Česta, na plićim dijelovima obraslim travom. Lakoma, vrlo brzo uzima ponuđenu ješku i s njom nastoji pobjeći. Kad je vučete često ne možete osjetiti njenu pravu veličinu jer ima običaj širom otvoriti velika usta i povećati otpor.

Plavica – ako nađete dovoljno duboko mjesto uz samu obalu probajte ih primamiti upornim brumanjem sardelom, inćunima. Pruža neponovljiv užitak prilikom izvlačenja – prava jaka sportska riba koja trenutačno mijenja smjer kretanja – zbog toga je potreban malo deblji najlon (0,25 ili 0,30 mm). Lovi se ljeti (ješka: svježa sardela ili inćun) – u srpnju i kolovozu, najbolje ujutro. Ako ste ih namamili, možete isprobati i ribolov varalicom (na štap).

Šarun – ako ste namamili plavice, vjerojatno je da su tu i šaruni – samo dublje. Ješka ista kao i za plavice. Probajte ih loviti kombinacijom turske panule i hranilice – štap potežite naglo prema gore (kao kod liganja) – da bi iz hranilice izlazila primama pa kad udice s turske panule dođu u mirisni oblak, ulov Vam je siguran.

Arbun – predivna riba nježno roza boje sa crvenkastim perajama veoma cijenjena kod ribolovaca – udičara. Uglavnom se drži dna (zato donja prama mora biti tako postavljena da ješka dolazi svega par centimetara iznad olova). Za njega kažu da ga privlači crvena boja pa će neki ribolovci olova obojiti jarko crveno. Prame napravljene na sistemima za ribolov arbuna u pravilu su nešto kraće kako bi se osigurao brži prijenos ugriza – koji je u pravilu nešto jači (iako se zna dešavati i da arbun na mjestu proguta ješku i "zaspi" na udici). Lovi ga se na najlon debljine 0,20 – 0,30 (ovisno o dubini) na nešto tanjim predvezom , udicama srednje debljine, kratkog vrata i luka zakrivljenog prema unutra. Mamci za arbuna : veliki morski crv, živa škilja (pogotovo crvena), rak samac, a za veće dubine (iznad 20m) dobra je lignja, ali i dagnja, sardela.

Salpa – velika salpa je riba o kojoj svaki pravi udičar sanja – uloviti veliku salpu (od 1 kg naviše) je izazov u svakom pogledu. Treba naći pravo mjesto, pogoditi ješku koju će ona prihvatiti, izabrati pribor kojeg neće vidjeti i ako zagrize, truditi se što je prije moguće izvući van – tu će Vam dvije stvari jako otežati ulov – njena snaga i sitni oštri zubi koji bez problema pregrizaju najlon bilo koje debljine, samo ako joj date šansu za to. Nakon ulova preporuka je da salpu odmah u moru očistite. Ona je po prehrani čisti vegetarijanac što onda uzrokuje brzo kvarenje budući da joj meso poprima neugodan ukus po iznutrici. Ukoliko je brzo nakon ulova očišćena i spremljena (pogotovo na roštilju) vidjet ćete koliko je ukusna. Mamci : morska trava (morska salata ili duga cjevasta trava koja raste na ušćima rijeka i potoka), svježi kruh – pogotovo ako se njime prihranjuje, manje primjerke može se uloviti i na pastelu, crijeva sardele i slično na područjima koje ste prihranjivali za lov nekih drugih ribljih vrsta.

Pauk (ranj, ranjen) – riba koju svakako treba upoznati da bi se izbjeglo neoprezno prihvaćanje ulovljenog u ruke. Ubod pauka je bolan, no ne i toliko opasan da ga treba izbjegavati pod svaku cijenu. Ako se njega skida s udice, pri ruci treba imati neku vrsta zakrivljenih škara ili kliješta kojima ćete prihvatiti pauka i još jedna škare kojima ćete ga pošišati (bodlje na leđima, škržnim poklopcima i početku trbušne peraje). Voli pjeskovito i lagano kamenito dno, brakove. Ješku će prihvatiti ako se njega blizu njega, neće se zalijetati za njom kao mnoge druge ribe – pri tome vrsta ješke skoro nije ni važna.

Brancin (luben) – inteligentna morska grabljivica veoma cijenjena i kao plijen i kao hrana. Uz oradu i zubaca dijeli prvo mjesto na top listi najcjenjenih riba za jelo (doduše kako su i orada i on zadnjih godina lako dostupni na tržnicama – iz brojnih uzgajališta, malo su izgubili na rejtingu – ali, nemojte se zavaravati : brancin i orada iz uzgoja nemaju ni približno isti ukus kao oni uhvaćeni u divljini). Često se lovi na panulu uz samu obalu (tu Vam je na izbor čitav niz varalica – plavi Tasmanian Devil, Rapalina Originalka, Husky, Stormove varalice za panulu, Raglu i famozne varalice domaće izrade od kožice brancina ili ranja). Najlon za panulu na brancina mora biti tanji (ili fluorokarbonski – kao Colmicov Seaguar) kako biste zavarali tu pametnu ribu. Sa obale se mogu koristiti iste varalice uz dodatak Long cast rapale koja omogućava dalji izbačaj od već spomenutih – ali u bitno drugačijim uvjetima. Na lov brancina s obale kreće se po jugu, kad je more zamućeno (isto vrijedi za ušća potoka – lovite ga samo u dijelu mora koji je zamućen dotokom slatke vode). Možete mu ponuditi i živu ribicu – gavuna, malog špara, malu bobu, lignju – koje ćete lagano pustiti uz struju dalje od obale, ali se svakako potrudite da Vas vaš potencijalni plijen ne vidi – ma kako primamljiva ješka bila, tada ništa od ulova. Sve ovo gore navedeno ne vrijedi ukoliko su u blizini mali brancini (mi ih od milja zovemo skakavci) koji će prihvatiti bilo koju ješku ako su došli na Vašu primamu. Meni su najviše zabave priredili kad su otkrili u more bačeni sladoled – toliko su se bezglavo zalijetali na njega da uopće nisu obraćali pažnju ni na ljude ni na obalu.

Orada (komarča, podlanica, lovrata) – najbolje vrijeme za ribolov na orade smatra se rano proljeće i jesen (studeni). Nju s pravom nazivaju kraljicom – zaslužuje to izgledom, borbenošću, izbirljivošću, lukavošću na udici. U pravilu su rijetki ulovi većih primjeraka – nema puno ribolovaca koji se mogu pohvaliti brojnim ulovom velikih orada na udicu. Kad razgovarate s ribarima neki će Vam priznati da niti jedna riba nije od njih napravila takvog magarca kao orada. Na udici je borbena do kraja – i kad je vidite da izmorena leži na boku, spremna za sak, možete očekivati žestoki otpor, pa ako ste samo malo neoprezniji (sigurni u ulov) slijedi pucanje najlona i bijeg. Za lov na oradu koristite tanke najlone koje ta oprezna riba ne može vidjeti i jake kratke udice zavinutog luka – tražite laserski brušene udice koje mogu probiti njenu tvrdu gornju čeljust. Ako se desi da proguta udicu, uredno ćete ostajati bez ulova jer će bez problema pregristi svaki najlon. O jačini njenih čeljusti i zuba osvjedočili su se brojni neoprezni ribolovci koji su prstima probali izvaditi udicu pa ih je lovina ugrizla. Štap mora biti nešto duži i jači da se lakše parira kretanju ribe, rola većeg kapaciteta , po mogućnosti sa slobodnim hodom (free spol) da prilikom oprobavanja mamca lako izvuče najlon (o tome koliko puta ga izvlači i koju dužinu prije uzimanja mamca, svaki ribolovac ima svoju teoriju). Mamac : veliki morski crv, dagnja – po mogućnosti sa ljušturom, volak, živi rak, glava svježe lignje, sardela – glavno da je veliki. Kako se udicu mora maskirati, u veliki mamac potrebno je staviti 2 – 3 udice. Tražite je na dubini do 50 m, na pjeskovitim i lagano kamenitom dnu, posebno tamo gdje ima školjaka (one su joj omiljena hrana – zato voli biti blizu uzgajališta školjaka gdje jata orada znaju napraviti znatnu štetu). Mjesto gdje lovite nije loše prihranjivati. Male orade ne bi bilo loše vratiti natrag u more – dajte šansu kraljici da naraste.

Zubatac – nazivaju ga carem riba (jedno upozorenje iz vlastitog iskustva što se tiče pripreme zubaca u restoranima : kažu da je izuzetno teško pokvariti ukus te ribe – da je dobar pripremljen na sve načine , ALI u Makarskoj mi je bila "čast" uživati u potpuno nejestivom zubacu u njihovom najboljem ribljem restoranu). Ukoliko ste imali sreće uloviti ga udicu i na ogovarajući način parirati njegovom prvom udarcu, tj. spriječiti ga da glavom lupa o dno kako bi se oslobodio udice, izvući ćete ga bez problema – nije borac – čak kažu da mu od straha zna puknuti srce. U pravilu u zasjedi čeka plijen i onda se naglo usmjerava prema njemu – ako je u lovu veliki zubatac, među ribama nastaje prava panika pa one iskaču čak i na obalu. Za ribolov na zubaca udicom potreban je jaki pribor kao i za oradu, samo je kao mamac bolja živa ješka (špar, knez, cipal). Može se koristiti i veliki morski crv, lovni krakovi veće lignje ili sipe , sardela. Za panulu na zubaca potreban je jaki pribor budući da se varalica mora vući malo iznad dna. Obično se koriste olovne kugle, dubokoroneće varalice tipa Rapalinog Magnuma ili Sliverice veličine preko 10 cm.

Hobotnica – još uvijek dosta česta, iako ja smatram da je danas preizlovljena. Vrlo se lako lovi – na običnog plastičnog raka postavljenog na olovne saonice naoružane oštrim i jakim iglama. Često se zna zaletjeti i na skosavicu s olovom – iako je to za hobotničinu veličinu mali mamac, njezina lakomost (ne želi ispustiti plijen) uzrokuje i njeno hvatanje. Kad je uhvaćena, za početnika ribolovca nastaje hrpa problema – kako je ubiti, kako očistiti i najzad kako zadržati na jednom mjestu dok joj se ne umrtvi živčani sustav.

Lignja – meni pruža veliko uživanje gledati je kako se ponaša u lovu kad god za to imam priliku : veoma je brza, zaustavlja se na mjestu, može plivati u svim pravcima a pred plijenom zna glumatati i nezainteresiranost dok ne dođe u priliku za brzi napad. Većina ribolovaca tvrdi da lignja ne raspoznaje boje pa prema tome i nije važna boja skosavice, a znanstveno je dokazano da ne samo da joj oči imaju građu koja omoguća raspoznavanje boja nego i mozak koji registrira to što oči vide – zar to nije dovoljno opravdanje zašto nekad radi samo jedna boja ? Lovi se praktično kroz cijelu godinu, samo što varira veličina ulovljenih primjeraka. Najveće se love zimi – od oktobra pa do veljače ili marta, dok je more hladno, i to u pravilu na panulu – najbolje se panula u noćima punog mjeseca – korištenjem posebno modeliranih varalica (rapale za lignje marki Rapala i DTD). Mogu se loviti iz čamca i sa obale, danju i noću. Noću ih je sa obale bolje potražiti blizu nekog izvora umjetnog osvjetljenja, dok se sa čamca koriste umjetna svjetla – feral, podvodna halogena lampa ili u novije vrijeme neonke. Kažu da bi dobro bilo prigušiti svjetlo kad se uhvate prve lignje da ih se ne diglo na površinu – tad nema više lova i potrebno se premjestiti. Upotreba umjetnih mamaca : plivajuća (obično trbušastog oblika, bez olova) skosavica montira se najlon iznad peškafonda , takav sistem se spusti do dna i onda povremeno diže i spušta (skosa – otud i naziv – skosavica). Ulovljenu lignju nećete osjetiti po promjeni smjera, trzanju ili slično kao u ribolovu pa ipak ćete znati kad se ulovi – da biste osjetili i kad opipava skosavicu treba malo više prakse. Skosavica s olovom u pravilu se baca sa obale, pušta da potone do dna i tada na mahove povlači do obale, ili na određenoj udaljenosti od čamca lagano vuče po dnu – približavanje skosavice koje ste napravili potezanjem kompenzirat ćete lagano se udaljujući veslima. Peškafondo se može koristiti samostalan kao i skosavica s olovom. Neki ribolovci vole koristiti i "lignjar" – to je metalna igla koja na kraju ima jedan ili dva reda iglica, a služi da se na nju navuče svježa riba – sardela, boba, manja skuša i sl. Ovako pripremljen mamac pusti se do dna i povremeno lagano povlači prema obali. Ako ih lovite sa čamca, probajte ih tražiti na svim dubinama dižući sistem polako prema površini – ne skaču uvijek samo blizu dna. I opet male lignjice (rado se zaletavaju ljeti na skosavice) vraćajte natrag u more, ma koliko god Vas uvjeravali da su jako slatke (za jelo, naravno).

Sipa – sve do pred par godina sipe su se u Kvarneru lovile u priličnim količinama (govorim o lovu na skosavice s obale) – zvuči li Vam to poznato ? Mislim da smo svi mi a pogotovo profesionalni ribari koji u mreže love i potpuno nedorasle primjerke uzrokovali puno manji prirast sipa, a time i sebi smanjili mogućnost ulova – što je na kraju krajeva OK., jer što smo sijali, počinjemo i žeti. Za lov sipe koristi se isti pribor kao i za lignje, samo što ćemo ovdje posegnuti za skosavicama najmanje 3,0 pa naviše. Kako sipa nije toliko brza kao lignja i voli nepokretniju ješku, probajte malo smanjiti učestalost "skosanja". Lovi se u martu i aprilu, ponekad i u maju ukoliko vrijeme nije pretoplo i ne dođe do naglog zagrijavanja vode.