Ribolovni savjeti

  1. Ne bojte se eksperimentirati sa primjenom ribolovnog pribora, mamaca u ribolovu. Može se pokazati da nešto što tradicionalni ribolovci sa prezirom odbacuju, Vama itekako "pali". (Isto važi i za mjesta – pošte koje ste odabrali za ribolov.) U ribolovu na moru nije loše kopirati i načine slatkovodnih ribolovaca – uz neke modifikacije, naravno. Na moru ćete rijetko sresti upotrebu plovka (engleskog pogotovo), za "wasericu" su rijetko čuli, hranilica i praćka za prihranu su rijetke zvjerke, upotreba tankog najlona u principu je čudna. Priznajem, štapovi i role su postali uobičajena stvar – čak i zadrti tradicionalisti kažu da je ribolov uz primjenu štapa i role lakša i jednostavnija stvar.

  2. Svi više-manje znamo zakonski propisane mjere ulova za pojedine ribe, ali pitanje je koliko se toga držimo. Bilo bi lijepo kad bi se i tu proširio duh slatkovodnog sportskog ribolova, a pod tim mislim na obavezno bacanje malih primjeraka natrag u more. Kakve koristi imate od nedorasle ribe pa neka ona i ima zakonski dozvoljenu mjeru? Znam, lovački nagon je jak; lijepo je uhvatiti nešto – ali mislite malo i na budućnost. Svi kukamo kako nema ribe – plemenite posebno, a kako će opstati ako uzimamo baš sve što smo ulovili? I još nešto – takvom ponašanju učite i vlastitu djecu.

  3. Nemojte baš svaki put preračunavati kolika je vrijednost ulova u odnosu na ješku, troškove puta i neizbježnu dozvolu. Valjda je prvenstveni motiv ribolova ljubav prema tom hobiju i želja da kvalitetno provedete Vaše slobodno vrijeme, upoznate i zavolite okoliš i lakše podnosete svakodnevne stresove. Dugoročno gledano, takav pristup ribolovu sigurno je isplativiji od puke ekonomske računice uloženog i ulovljenog.

  4. Pažljivo slušajte druge ribolovce kad se raspričaju. Među mnoštvom ribarskih priča potkrast će se koji koristan savjet o upotrebi nekog mamca, načinu ribolova – često ljudi nisu svjesni da su Vam dali korisne upute o nečemu ako ih znate "potegnuti za jezik" i slušati što su Vam rekli "između redova". (Tako npr. nigdje u literaturi nećete naći podatak da ja palamidu moguće loviti na "fermo", a ja znam družinu koja uredno, godinama i na istom mjestu na taj način lovi te velike grabljivice – tek da se zna, na ovaj način ovog su ljeta lovljene palamide veće od 5 kg.) Kupite ponekad neki od časopisa posvećenih ribolovu – kod nas ih trenutno ima 3 – tko zna, možda i Vi možete primijeniti nešto od obrađenog u časopisima.

  5. Svaki ribolovac uglavnom unaprijed zna na kakav teren ide u ribolov. Prema tome unaprijed pripremite mamce, ali i primamu. Morski ribolovci vole sami pripremati prihranu u kojoj će glavni sastojak biti sardela – bilo svježa, slana, malo usmrđena – ali uvijek usitnjena. Ostali sastojci (po vlastitoj želji i raspoloženju) : stari kruh, ostaci dagnji koje ste čistili za ješku, ostaci hrane – mesni, kupovni brum, ostaci ješke od prethodnog ribolova, riblje brašno i ostalo za što smatrate da bi ribama moglo poslužiti kao hrana. Pazite da ni slučajno u prihranu ne uđu dijelovi kože ili iznutrice morskog psa koji se mogu dobiti na tržnicama – gotovo je sigurno da ćete takvom prihranom potjerati sve ribe sa Vašeg odabranog mjesta. Prihranu (ili brum) nemojte ubaciti u more odjednom, već je rasporedite da traje koliki i cijeli Vaš ribolov. Pazite na struje (korente) da Vam brum ne odnese van Vašeg područja ribolova. Ukoliko imate strpljenja, probajte prihranjivati i loviti stalno na istom mjestu – rezultati bi trebali biti znatno bolji nakon 5 – 7 dana.

  6. Ješke:

    • pastela – nju ćete pripremiti kod kuće od brašna, vode i usitnjenih sardela, liganja, sipica, izribanog sira ili probajte izmijesiti sredinu svježeg kruha sa topljenim sirom, usitnjenim sardelama – ovisno o tome koju ribu želite loviti. Pastela se lako stavlja na udicu, njome se jako ne prljate, a za neke ribe je neodoljiva.
    • Sardela – dobra je svježa ili malo usoljena (moja preporuka – svježe kupljenu sardelu – najbolje onu bez ljusaka, posolite i umotajte u novinski papir – papir će upiti tekućinu koju ispušta sardela i neće dozvoliti da se ona isuši i postane prežilava, a time i neupotrebljiva za ješku. Možete je cijelu staviti na udicu, filetirati je ili samo pažljivo izvaditi srednju kost. Ukoliko lovite bobe ili menule, iskoristite i iznutricu (crijeva) sardele kojima ove ribe ne mogu odoljeti, a kako je to malo tvrđa ješka, dulje će Vam potrajati.
    • Veliki morski crv – ako možete probajte nabaviti crvenog (tzv. crva od kamena) koji je u pravilu tanji i žilaviji, a time i puno bolji na udici. Moj savjet : crva prerežite na pola i ješkajte : - komadi rezani prema glavi neka budu veći ; komadi rezani prema repu su mekši i njih možete upotrijebiti za lov na manje ribe dok čekate na "pravi griz". Oprez : crv zna biti vrlo brz i može Vas ujesti što je prilično bolno. Crv dok čeka na upotrebu mora biti u morskoj vodi, stalno čistoj i relativno hladnoj (pazite da nije na suncu), ali vode ne smije biti previše – crv se bez napora mora izdići da bi došao do zraka. Dobra je ješka za oradu, zubaca, fratra, pica, ovčicu – ali samo dok je živ (dok fosforescira i rade mu trepetljike). Posebno dobar noću. Eventualne ostatke crva možete usoliti i pustiti za ribolov zimi.
    • Lignja – trebala bi biti očišćena, razrezana na trakice širine ovisne o tome koju ribu lovite. Glava veće lignje ili cijela manja lignja dobra je ješka za velikog arbuna, oradu, zubaca (zubatac voli kad mu ponudite i same velike lovne pipke veće lignje).
    • Dagnja – dobra ješka za ušate, bobe, oradu – obratite pažnju da li ima dagnji na podučju na kojem lovite. Ako ih nema, nemojte očekivati neki uspjeh u ribolovu – to se nama desilo, pa smo, normalno, zaključili kako dagnje nisu dobre kvalitete, nisu dobro pripremljene – a kad smo se malo okrenuli oko sebe i vidjeli da dagnji nema na vidiku, zaključili smo da ribe zapravo ne prepoznaju to kao hranu. Nemojte ih brati u prirodi – za ribolov su jednako dobre one iz uzgajališta i nisu skupe. Svježe su možda malo premekane kao mamac, pa ih solite – prilično. Slane mogu dugo potrajati – pustite ih dobro zatvorene u teglici u frižideru – neće bitnije izgubiti svojstva. Da bi se otežalo ribama skidanje dagnje s udice prije su se koristile niti ženskih čarapa za omatanje mamca na udici – danas za to postoje elastični "najloni" – tzv. filo elastico.
    • Kozica – o upotrebi za ješku tog malog simpatičnog račića (kao ni bilo kojeg drugog živog raka ili ribice) – nećete ovdje naći ni riječi.
    • Trp (morski krastavac) – izvanredna ješka za lov na plemenitu ribu. Problem je jedino u njegovoj pripremi za ješku. Priznajem da smo mi odustali – naprosto nismo mogli postići dovoljnu brzinu njegovog čišćenja a da ostane upotrebljiv za ješku. Ako imate priliku, zamolite nekog iskusnijeg da Vam postupak čišćenja i ješkanja trpa pokaže na licu mjesta.
    • Bibi – jako dobra ješka za plemenitu ribu. Teško ga se nabavlja, a i onda uglavnom bude prevelik. Štos je u ješkanju bibija – morate oprezno iglom kroz njega provesti najlon, onda vezati udicu i pažljivo ga navući na udicu, a da bitno niste oštetili – ako bibi "procuri" nije više atraktivna ješka. Ipak, neki ga ribolovci režu na manje komade i na udici okreću unutrašnjost prema van – baš kao filete sardele.
    • Ukoliko lovite blizu ušća neke rijeke, u boćatoj vodi ili nad jako muljevitim dnom, probajte ribama ponuditi malu kišnu glistu. Ona će istina relativno brzo uginuti,pa ih morate imati dosta u zalihi, ali postoje i morske ribe koje nju smatraju neodoljivim mamcem (salpa, ušata, boba npr.)
    • Meso – možda najbolje da probate sami – neki vole koristiti slezenu, svježu – ali svatko preferira svoju vrstu (teleću, goveđu i sl.). Vidjeli smo dosta puta primjenu svježe piletine, ali ništa spektakularno.

  7. Umjetne varalice :
    Na ovom području svaki ribolovac prepušten je svom vlastitom izboru – skoro po principu što mu se za koju ribu čini da će biti efikasno. Ipak neke preporuke :

    • za lov brancina s obale:
      Rapala Original (oznaka F) – crna i plava
      Rapala Husky Jerk
      Rapala Long Cast (taj model omogućava dalji izbačaj)
      Yamashitine varalice – slobodno odaberite među mnoštvo modela
      Raglu veličine pd 105 < otežan olovnon glavom
    • za panulu na brancina – već spomenute varalice, ali i raglu veličine od 6,5 cm naviše , te mnoštvo novih varalica različitih proizvođača : Yo-zurija, Yamashite, Rapale, Duela, DIPa, Alceda, Colmica . Izbor koji se danas nudi na tržištu stvarno je velik : po varalicama, materijalu, veličinama, boji . Doduše, morski ribolovci su veliki tradicionalisti, često neskloni promjenama i eksperimentima – zbog toga ljubomorno čuvaju tajnu kako izraditi varalicu od kožice ranja ili brancina – probajte sami pitati nekog ribara kako se ona izrađuje!!!
    • za panulu na plavu ribu (plavice, skuše, palamide) – neizbježni Yo-Zurijev Pins, ili Cristal Minnov, Rapala (ne plivajuća – već plitko roneća ili neutralna), Raglu veličine od 5,5 cm naviše, DTD-ovi gavuni. Sve ove panule koriste se u kombinaciji s olovom – tu se pokazalo najpraktičnije spiralno olovo u težinama od 20 do 150 g i vrlo lako se montira na najlon i promijeni – time se mijenja i dubina prolaska panule.
    • Za panulu na šarune – uglavnom se koristi turska panula – to je niz navezanih udica ukrašenih perjem, svjetlucavim papirićima, perlicama, na kraju opterećenih većim olovom (u obliku torpeda). Šaruni su ribe jata, love se na većim dubinama od plavica.Probajte šaruna loviti iz barke ili pod svjetlom sa obale (pot pretpostavkom da je dubina na tim mjestima veća od 10 m spuštanjem varalice na dno i njenim vučenjem okomito ili malo koso prema površini (puno puta mogli biste prevariti i plavicu)
    • Ušate se isto uspješno mogu loviti na panulu – ali varalice moraju biti manje – kao Raglu od 5,5 cm, mali Pinsevi (probajte koristiti i male blinkere – tip Mepps i sl.)
    • Panula na zubaca je posebna stvar – velike varalice (Rapalina Sliverica ili duboko roneći Magnum, nenadmašna Yo-zurijeva lignja ili veća živa ribica, odnosno lignja) – traži puno težu opremu, detaljno poznavanje terena na kojem panulate jer zubaca tražite isključivo na strmin padinama brakova ili rasjelina. Uspjeh takve panule nije velik u smislu brojnosti ulovljenih riba, ali sve nadoknađuje uzbuđenjem kojeg donosi samo jedan veliki car riba.
    • Moj savjet: za panulu iz barke probajte sastaviti svoj sistem – dajte mašti na volju : ukomponirajte 1-3 različite varalice u niz nalik turskoj panuli, isprobajte razliku u ponašanju panule kad je olovo na kraju ili na početku takvog sistema.
    • Cijelo je vrijeme bilo govora o tzv. lakoj panuli – gdje ulovljena plava riba ne prelazi 5 – 6 kg, veće lovine su časni izuzetak. Panula na veće grabljivice (ili sve popularniji Big game) je sasvim druga stvar . Dovoljno podataka o tome možete pronaći u ribolovnoj literaturi.
    • Posljednjih se godinu – dvije na našem području probija i tehnika jigginga, koji se uspješno koristi u Japanu, ali i Skandinaviji u ribolovu na bakalara. Postoji mnoštvo varalica – različitih po veličini, boji i načinu kretanja. Podaci o tome za sad su najdostupniji na internetu.

    • Pribor – izbor štapova i rola prepuštamo svakom pojedincu. Birati možete od štapova dužine 80 cm pa sve do famoznih bolonjeza dužine 5 , 6 i 7 m. Materijali štapova – fiber, karbon,grafit, kompozitni materijali, kombinacije karbona, fibera ili kevlara, štapovi stijenaka pojačanih tekućim kristalima, kevlarskim ojačanjima itd.; – jednodjelni, dvodjelni, trodjelni, teleskopski – sa jednim ili više vrhova, akcija i jačina štapova : od akcije 5 g (ribolovom ovakvim štapom osjetit ćete uredno svaki zagriz gavuna) pa sve do 700 g ili još više (poneki ih ribolovci nazivaju kolcima radi njihove relativne neosjetljivosti) – sve su to detalji koji su strašno važni vrsnim ribolovcima. Za prosječnog ribolovca najvažnije je kako mu štap leži u ruci – kako ga osjeća – i da za svoj novac dobije optimalno upotrebljivu alatku koju će moći koristiti za različite ribolovne tehnike. Ista stvar je i s rolama – danas je tehnika u izradi ovih vrlo korisnih pomagala toliko uznapredovala, na tržištu se pojavilo mnoštvo proizvođača pa role danas više nisu tako skupe (ali puno puta ni toliko trajne kao one od prije 20 i više godina). Rola se uglavnom bira prema veličini i kapacitetu špule za koji smatrate da će za Vas biti najbolji, i svakako prema položaju kočnice (prednja ili zadnja, ovisno što Vam se čini zgodnjim za upotrebu). Bitno je da za ribolov u kojem ćete štap sa namontiranom rolom cijelo vrijeme držati u ruci ne uzmete pretešku kombinaciju – to je potrebno ukoliko lovite na čekanje : jači štap sa velikom rolom koja po mogućnosti ima slobodan hod, ili pak fino reguliranu kočnicu. Jedno zlatno pravilo – nemojte zaboraviti da i ovdje važi deviza KOLIKO PARA, TOLIKO MUZIKE. Bilo bi nerealno od jeftinog pribora očekivati jednake performanse kao od onog skupog. Još nešto – tu i tamo posvetite malo pažnje svojoj opremi za ribolov – očistite je , operite, podmažite ili što već – pomozite joj da korektno obavlja zadatke za koje je kupljena.

    • Najloni – tu Vam je na raspolaganju čitava paleta proizvođača, debljina, boja, rastezljivosti, namjena. Neki proizvođači na najlone vole stavljati nerealne podatke o nosivosti, neki stavljaju tačne podatke i time zbunjuju kupce (makar na našem području – što veća napisana nosivost - to bolji najlon ). Za rolu je neophodan "mekani" najlon – bez memorije, pristojne nosivosti, otporan na abraziju, debljinu kojeg ćete izabrati prema vlastitom nahođenju i vrsti ribolova (opet na našem području najpopularniji Colmicov Fendreel – nježno roza najlon koji se stapa s okolinom). Za predveze, prame i slično koristit ćete tanji ili deblji – ovisno o navici – najlon koji je krući (ako želite pramu koja stoji udaljeno od osnove) ili jednakih karakteristika ako Vam ovo posljednje nije važno. Da biste zavarali opreznije ribe upotrijebite završne sisteme izrađene od tzv. nevidljivog najlona (fluorokarbonaca kao Seaguar) koji su po svojim karakteristikama slični najlonima (prijašnji fluorokarbonci lako su pucali). Moj savjet : za "normalan" ribolov štapom na špuli gotovo nikad nije potreban deblji najlon od 0,35 – ta debljina i Vaša vještina omogućit će Vam izvlačenje bilo kakve ribe). Za debljim najlonom posegnut ćete ako pripremate klasična motovila za panulu , lov liganja ili tunje za lov iz ruke na čamcu – ne zbog većeg potencijalnog ulova već zato što se debeli najlon lakše odmrsi (sigurno ćete negdje, nekako zaplesti najlon ispušten s takvih alatki). Završni sistem s udicom ili varalicama mora onda biti na tanjem najlonu.

    • Udice – ukoliko niste stručnjak, izgubit ćete se u ponudi različitih modela. Udice se razlikuju po debljini, materijalu , dužini vrata, dužini i zakrivljenosti vrata, dužini i veličini kontrazuba (može i bez njega), imaju li na vratu zareze koji će onemogućiti brzo skidanje ješke, načinu oštrenja vrha udice itd… Klasika – tanke niklovane udice dužeg vrata, relativno zatvorenog luka dobre su za ribolov većine riba (ušata, boba, cipala, šaruna – riba koje imaju mala usta i kod kojih se udica baš ne mora u potpunosti prekriti ješkom). Ako naprotiv krećete u ribolov opreznih, pridnenih riba uzet ćete kraću udicu luka zakrivljenom prema unutra (još ako je laserski brušena – super) i prilikom ješkanja paziti da udica nigdje nije vidljiva. Ostale finese otkrivat ćete s vremenom.

    • Vrtilice (žogulini, virble) sprečavaju uvrtanje najlona priliko upotreba varalica – nephodni su sitni pribor bez kojeg ne možete zamisliti efikasan sistem za panulu, ali Vam omogućavaju i brzu izmjenu varalica u ribolovu štapom s obale, brzo mijenjanje sistema – predveza u surf castingu. Trokrake vrtilice su popularne u lovu liganja – kako u lignjolovu ribiči vrlo često mijenjaju modele, veličine i boje skosavica – trokraka vrtilica u kombinaciji s kopčicom čini tu izmjenu smiješno jednostavnom.

    • Olovo – bez njega je ribolov nezamisliv (osim ako ne lovite samo varalicom). Vjerojatno najčešće korišćeno u obliku sačme, prorezano po širini – pakirano je u praktičnim kutijama u više veličina ili pak u manjim kutijicama samo jedna veličina. U dućanima ćete moći kupiti i pojedinačna olova različitih oblika i veličina namijenjenih za različite primjene u ribolovu. Birajte ga prema vrsti ribolova za koji ste se odlučili, jačini štapa i debljini najlona koje koristite.

    • Skosavice – po mom mišljenju za niti jednu riblju vrstu nema toliko mnoštvo ponuđenih varalica kao što su ove namijenjene za lignje. Mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine : s olovom i plivajuće. Veličine: od 1 do 4 (kod nas se najviše koriste 2 i 2,5), sa jednom ili dvije košarice. U pravilu dolaze u 5 osnovnih boja – narančasta, crvena, intezivno ružičasta (pink), plava, zelena, (neki proizvođači nude još i u boji ciklame) – a sad dolaze varijacije u : boji trbuha, obliku, šarama na leđima, presvučene platnom ove ili one teksture, glatke, više ili manje fosforescentne, sa perjem ili resicama po trbuhu, blizu očiju – pa se sad snađi u ponudi i odabiru pravog artikla. Od nedavno kod nas se mogu nabaviti i skosavice za tataki tehniku . One se pojavljuju u dvije varijante : mekane (silikonske) i tvrde, veličina od 4 cm na više, i zahtijevaju posebnu tehniku lignjolova. Koriste se uglavnom za dnevni lignjolov. Tu su još u igri i peškafondi (pojednostavljeno rečeno to su olova presvučena koncem različitih boja i jednim redom iglica na dnu). Probajte proviriti u kutiju s arsenalom skosavica i peškafonda nekog pasioniranog lignjolovca – ostat ćete zaprepašteni količinom i izborom istog (svaki od njih ima svoju teoriju o najboljoj kombinaciji modela i boja i to ne bi odao ni slučajno, baš kao ni dobru poštu ili dubinu na kojoj lignje rade). Cijene u dućanima sada su pristupačne – imate ih od 13,00 Kn pa naviše.

    • Podmetač (sak, voliga) – najbolje ćete naučiti zašto ga nije loše uvijek imati u pripremi kad izgubite veću ribu, sipu (podmetač je ostao negdje – u autu, doma …)

Ribolovni trikovi

  1. Bugva (boba, buba) – tražite je na svim dubinama. Lovi se udicama dugog vrata i uskog luka sa malom ješkom. Ako se love veći primjerci, potrebno je često prevezati udicu jer vrlo lako pregrize najlon (bobi ne smeta ni ako je udica vezana na tanjoj pletenici, a prevezivanje onda nije tako često). Primamljivanje poželjno. Zanimljiv je ribolov na bobe upotrebom kliznog plovka – tada se traži dubina na kojoj one grizu, a obično se spuštanjem mraka dižu bliže površini. Što se tiče mamaca, gotovo sve što joj ponudite je dobro. Borbena je i jaka obzirom na svoju veličinu – neopreznom početniku koji lovi na štap nerijetko odnese sve u more ukoliko se rola drži potpuno zakočena.

  2. Ušata – mnogim ribolovcima draga lovina zbog svoje borbenosti i naglog uzimanja mamca. Primamljivanje neophodno. Posebno ih je zanimljivo loviti na vrhu kad ih se namami. Tad se treba loviti bez olova – sama ješka onda polako tone, ili se koristi vodena kugla (waserica). Upotrebljavati tanke najlone (do 0,18 mm) ili fluorokarbonske predveze jer koliko god bila lakoma, ako vidi najlon, ništa od ulova. Nije izbirljiva, ali posebno voli dagnje ako ih ima na mjestu na kojem lovimo.

  3. Špar – valjda uz kneza najčešći ulov kad lovimo s obale. Njemu je svaka ponuđena ješka dobra – glavno da je ponuđena na udici koja nije na samom dnu. Lakom je i dosadan – ako ste ih počeli loviti na nekom mjestu, teško ćete na manje udice uloviti nešto osim njega. Nježna je riba, pazite kad ga skidate sa udice i vraćate u more da ga ne stisnete prejako.

  4. Knez – vrlo česta mala riba – budite sretni kad je spazite u plićaku jer živi samo u čistom moru. Lakom, ali ne i neoprezan – isprobavati će mamac grickanjem, ali zato guta cijelu udicu s ješkom kad misli da je to sigurna hrana. Lovi se malim udicama i na tanki najlon – najbolje ujutro.

  5. Glavoč – tu ribu valjda svi znaju i svi su je lovili – i zato je preziru. Ali – veliki glavoč je vrlo ukusna riba i mnogi bi radije posegnuli za njim nego za puno cjenjenijim ribama. Ako ste odlučili loviti njih, tražite kameni teren (rado se skrivaju u rupe pod kamenjen), naoružajte se strpljenjem i uživajte u rezultatima.

  6. Cipal – većina se ribolovaca slaže da je to najprilagodljivija riba na zagađenost mora jer je masovan u svim lukama. Tu ih nitko od domaćih ni ne pokušava uloviti. Cipal sa čistog mora (pogotovo zlatac) je naprotiv jako cijenjen. Riba je jata, samci su vrlo rijetki i drži se plićaka (dubine do 10 m). Vrlo je oprezna riba, te je za njega neophodan tanki najlon i dosta primamljivanja. Dobro ga se lovi na sardelu, crijevo sardele, ali i na pahuljicu kruha. Borben je na udici, ako se uhvati veći primjerak, često padne (neiskusnijem ribolovcu) radi mekane usne koju udica lako razreže.

  7. Pirka – vrlo lijepa riba sa izrazito plavom pjegom na trbuhu. Česta, na plićim dijelovima obraslim travom. Lakoma, vrlo brzo uzima ponuđenu ješku i s njom nastoji pobjeći. Kad je vučete često ne možete osjetiti njenu pravu veličinu jer ima običaj širom otvoriti velika usta i povećati otpor.

  8. Plavica – ako nađete dovoljno duboko mjesto uz samu obalu probajte ih primamiti upornim brumanjem sardelom, inćunima. Pruža neponovljiv užitak prilikom izvlačenja – prava jaka sportska riba koja trenutačno mijenja smjer kretanja – zbog toga je potreban malo deblji najlon (0,25 ili 0,30 mm). Lovi se ljeti (ješka: svježa sardela ili inćun) – u srpnju i kolovozu, najbolje ujutro. Ako ste ih namamili, možete isprobati i ribolov varalicom (na štap).

  9. Šarun – ako ste namamili plavice, vjerojatno je da su tu i šaruni – samo dublje. Ješka ista kao i za plavice. Probajte ih loviti kombinacijom turske panule i hranilice – štap potežite naglo prema gore (kao kod liganja) – da bi iz hranilice izlazila primama pa kad udice s turske panule dođu u mirisni oblak, ulov Vam je siguran.

  10. Arbun – predivna riba nježno roza boje sa crvenkastim perajama veoma cijenjena kod ribolovaca – udičara. Uglavnom se drži dna (zato donja prama mora biti tako postavljena da ješka dolazi svega par centimetara iznad olova). Za njega kažu da ga privlači crvena boja pa će neki ribolovci olova obojiti jarko crveno. Prame napravljene na sistemima za ribolov arbuna u pravilu su nešto kraće kako bi se osigurao brži prijenos ugriza – koji je u pravilu nešto jači (iako se zna dešavati i da arbun na mjestu proguta ješku i "zaspi" na udici). Lovi ga se na najlon debljine 0,20 – 0,30 (ovisno o dubini) na nešto tanjim predvezom , udicama srednje debljine, kratkog vrata i luka zakrivljenog prema unutra. Mamci za arbuna : veliki morski crv, živa škilja (pogotovo crvena), rak samac, a za veće dubine (iznad 20m) dobra je lignja, ali i dagnja, sardela.

  11. Salpa – velika salpa je riba o kojoj svaki pravi udičar sanja – uloviti veliku salpu (od 1 kg naviše) je izazov u svakom pogledu. Treba naći pravo mjesto, pogoditi ješku koju će ona prihvatiti, izabrati pribor kojeg neće vidjeti i ako zagrize, truditi se što je prije moguće izvući van – tu će Vam dvije stvari jako otežati ulov – njena snaga i sitni oštri zubi koji bez problema pregrizaju najlon bilo koje debljine, samo ako joj date šansu za to. Nakon ulova preporuka je da salpu odmah u moru očistite. Ona je po prehrani čisti vegetarijanac što onda uzrokuje brzo kvarenje budući da joj meso poprima neugodan ukus po iznutrici. Ukoliko je brzo nakon ulova očišćena i spremljena (pogotovo na roštilju) vidjet ćete koliko je ukusna. Mamci : morska trava (morska salata ili duga cjevasta trava koja raste na ušćima rijeka i potoka), svježi kruh – pogotovo ako se njime prihranjuje, manje primjerke može se uloviti i na pastelu, crijeva sardele i slično na područjima koje ste prihranjivali za lov nekih drugih ribljih vrsta.

  12. Pauk (ranj, ranjen) – riba koju svakako treba upoznati da bi se izbjeglo neoprezno prihvaćanje ulovljenog u ruke. Ubod pauka je bolan, no ne i toliko opasan da ga treba izbjegavati pod svaku cijenu. Ako se njega skida s udice, pri ruci treba imati neku vrsta zakrivljenih škara ili kliješta kojima ćete prihvatiti pauka i još jedna škare kojima ćete ga pošišati (bodlje na leđima, škržnim poklopcima i početku trbušne peraje). Voli pjeskovito i lagano kamenito dno, brakove. Ješku će prihvatiti ako se njega blizu njega, neće se zalijetati za njom kao mnoge druge ribe – pri tome vrsta ješke skoro nije ni važna.

  13. Brancin (luben) – inteligentna morska grabljivica veoma cijenjena i kao plijen i kao hrana. Uz oradu i zubaca dijeli prvo mjesto na top listi najcjenjenih riba za jelo (doduše kako su i orada i on zadnjih godina lako dostupni na tržnicama – iz brojnih uzgajališta, malo su izgubili na rejtingu – ali, nemojte se zavaravati : brancin i orada iz uzgoja nemaju ni približno isti ukus kao oni uhvaćeni u divljini). Često se lovi na panulu uz samu obalu (tu Vam je na izbor čitav niz varalica – plavi Tasmanian Devil, Rapalina Originalka, Husky, Stormove varalice za panulu, Raglu i famozne varalice domaće izrade od kožice brancina ili ranja). Najlon za panulu na brancina mora biti tanji (ili fluorokarbonski – kao Colmicov Seaguar) kako biste zavarali tu pametnu ribu. Sa obale se mogu koristiti iste varalice uz dodatak Long cast rapale koja omogućava dalji izbačaj od već spomenutih – ali u bitno drugačijim uvjetima. Na lov brancina s obale kreće se po jugu, kad je more zamućeno (isto vrijedi za ušća potoka – lovite ga samo u dijelu mora koji je zamućen dotokom slatke vode). Možete mu ponuditi i živu ribicu – gavuna, malog špara, malu bobu, lignju – koje ćete lagano pustiti uz struju dalje od obale, ali se svakako potrudite da Vas vaš potencijalni plijen ne vidi – ma kako primamljiva ješka bila, tada ništa od ulova. Sve ovo gore navedeno ne vrijedi ukoliko su u blizini mali brancini (mi ih od milja zovemo skakavci) koji će prihvatiti bilo koju ješku ako su došli na Vašu primamu. Meni su najviše zabave priredili kad su otkrili u more bačeni sladoled – toliko su se bezglavo zalijetali na njega da uopće nisu obraćali pažnju ni na ljude ni na obalu.

  14. Orada (komarča, podlanica, lovrata) – najbolje vrijeme za ribolov na orade smatra se rano proljeće i jesen (studeni). Nju s pravom nazivaju kraljicom – zaslužuje to izgledom, borbenošću, izbirljivošću, lukavošću na udici. U pravilu su rijetki ulovi većih primjeraka – nema puno ribolovaca koji se mogu pohvaliti brojnim ulovom velikih orada na udicu. Kad razgovarate s ribarima neki će Vam priznati da niti jedna riba nije od njih napravila takvog magarca kao orada. Na udici je borbena do kraja – i kad je vidite da izmorena leži na boku, spremna za sak, možete očekivati žestoki otpor, pa ako ste samo malo neoprezniji (sigurni u ulov) slijedi pucanje najlona i bijeg. Za lov na oradu koristite tanke najlone koje ta oprezna riba ne može vidjeti i jake kratke udice zavinutog luka – tražite laserski brušene udice koje mogu probiti njenu tvrdu gornju čeljust. Ako se desi da proguta udicu, uredno ćete ostajati bez ulova jer će bez problema pregristi svaki najlon. O jačini njenih čeljusti i zuba osvjedočili su se brojni neoprezni ribolovci koji su prstima probali izvaditi udicu pa ih je lovina ugrizla. Štap mora biti nešto duži i jači da se lakše parira kretanju ribe, rola većeg kapaciteta , po mogućnosti sa slobodnim hodom (free spol) da prilikom oprobavanja mamca lako izvuče najlon (o tome koliko puta ga izvlači i koju dužinu prije uzimanja mamca, svaki ribolovac ima svoju teoriju). Mamac : veliki morski crv, dagnja – po mogućnosti sa ljušturom, volak, živi rak, glava svježe lignje, sardela – glavno da je veliki. Kako se udicu mora maskirati, u veliki mamac potrebno je staviti 2 – 3 udice. Tražite je na dubini do 50 m, na pjeskovitim i lagano kamenitom dnu, posebno tamo gdje ima školjaka (one su joj omiljena hrana – zato voli biti blizu uzgajališta školjaka gdje jata orada znaju napraviti znatnu štetu). Mjesto gdje lovite nije loše prihranjivati. Male orade ne bi bilo loše vratiti natrag u more – dajte šansu kraljici da naraste.

  15. Zubatac – nazivaju ga carem riba (jedno upozorenje iz vlastitog iskustva što se tiče pripreme zubaca u restoranima : kažu da je izuzetno teško pokvariti ukus te ribe – da je dobar pripremljen na sve načine , ALI u Makarskoj mi je bila "čast" uživati u potpuno nejestivom zubacu u njihovom najboljem ribljem restoranu). Ukoliko ste imali sreće uloviti ga udicu i na ogovarajući način parirati njegovom prvom udarcu, tj. spriječiti ga da glavom lupa o dno kako bi se oslobodio udice, izvući ćete ga bez problema – nije borac – čak kažu da mu od straha zna puknuti srce. U pravilu u zasjedi čeka plijen i onda se naglo usmjerava prema njemu – ako je u lovu veliki zubatac, među ribama nastaje prava panika pa one iskaču čak i na obalu. Za ribolov na zubaca udicom potreban je jaki pribor kao i za oradu, samo je kao mamac bolja živa ješka (špar, knez, cipal). Može se koristiti i veliki morski crv, lovni krakovi veće lignje ili sipe , sardela. Za panulu na zubaca potreban je jaki pribor budući da se varalica mora vući malo iznad dna. Obično se koriste olovne kugle, dubokoroneće varalice tipa Rapalinog Magnuma ili Sliverice veličine preko 10 cm.

  16. Hobotnica – još uvijek dosta česta, iako ja smatram da je danas preizlovljena. Vrlo se lako lovi – na običnog plastičnog raka postavljenog na olovne saonice naoružane oštrim i jakim iglama. Često se zna zaletjeti i na skosavicu s olovom – iako je to za hobotničinu veličinu mali mamac, njezina lakomost (ne želi ispustiti plijen) uzrokuje i njeno hvatanje. Kad je uhvaćena, za početnika ribolovca nastaje hrpa problema – kako je ubiti, kako očistiti i najzad kako zadržati na jednom mjestu dok joj se ne umrtvi živčani sustav.

  17. Lignja – meni pruža veliko uživanje gledati je kako se ponaša u lovu kad god za to imam priliku : veoma je brza, zaustavlja se na mjestu, može plivati u svim pravcima a pred plijenom zna glumatati i nezainteresiranost dok ne dođe u priliku za brzi napad. Većina ribolovaca tvrdi da lignja ne raspoznaje boje pa prema tome i nije važna boja skosavice, a znanstveno je dokazano da ne samo da joj oči imaju građu koja omoguća raspoznavanje boja nego i mozak koji registrira to što oči vide – zar to nije dovoljno opravdanje zašto nekad radi samo jedna boja ? Lovi se praktično kroz cijelu godinu, samo što varira veličina ulovljenih primjeraka. Najveće se love zimi – od oktobra pa do veljače ili marta, dok je more hladno, i to u pravilu na panulu – najbolje se panula u noćima punog mjeseca – korištenjem posebno modeliranih varalica (rapale za lignje marki Rapala i DTD). Mogu se loviti iz čamca i sa obale, danju i noću. Noću ih je sa obale bolje potražiti blizu nekog izvora umjetnog osvjetljenja, dok se sa čamca koriste umjetna svjetla – feral, podvodna halogena lampa ili u novije vrijeme neonke. Kažu da bi dobro bilo prigušiti svjetlo kad se uhvate prve lignje da ih se ne diglo na površinu – tad nema više lova i potrebno se premjestiti. Upotreba umjetnih mamaca : plivajuća (obično trbušastog oblika, bez olova) skosavica montira se najlon iznad peškafonda , takav sistem se spusti do dna i onda povremeno diže i spušta (skosa – otud i naziv – skosavica). Ulovljenu lignju nećete osjetiti po promjeni smjera, trzanju ili slično kao u ribolovu pa ipak ćete znati kad se ulovi – da biste osjetili i kad opipava skosavicu treba malo više prakse. Skosavica s olovom u pravilu se baca sa obale, pušta da potone do dna i tada na mahove povlači do obale, ili na određenoj udaljenosti od čamca lagano vuče po dnu – približavanje skosavice koje ste napravili potezanjem kompenzirat ćete lagano se udaljujući veslima. Peškafondo se može koristiti samostalan kao i skosavica s olovom. Neki ribolovci vole koristiti i "lignjar" – to je metalna igla koja na kraju ima jedan ili dva reda iglica, a služi da se na nju navuče svježa riba – sardela, boba, manja skuša i sl. Ovako pripremljen mamac pusti se do dna i povremeno lagano povlači prema obali. Ako ih lovite sa čamca, probajte ih tražiti na svim dubinama dižući sistem polako prema površini – ne skaču uvijek samo blizu dna. I opet male lignjice (rado se zaletavaju ljeti na skosavice) vraćajte natrag u more, ma koliko god Vas uvjeravali da su jako slatke (za jelo, naravno).

  18. Sipa – sve do pred par godina sipe su se u Kvarneru lovile u priličnim količinama (govorim o lovu na skosavice s obale) – zvuči li Vam to poznato ? Mislim da smo svi mi a pogotovo profesionalni ribari koji u mreže love i potpuno nedorasle primjerke uzrokovali puno manji prirast sipa, a time i sebi smanjili mogućnost ulova – što je na kraju krajeva OK., jer što smo sijali, počinjemo i žeti. Za lov sipe koristi se isti pribor kao i za lignje, samo što ćemo ovdje posegnuti za skosavicama najmanje 3,0 pa naviše. Kako sipa nije toliko brza kao lignja i voli nepokretniju ješku, probajte malo smanjiti učestalost "skosanja". Lovi se u martu i aprilu, ponekad i u maju ukoliko vrijeme nije pretoplo i ne dođe do naglog zagrijavanja vode.

Main navigation